Novosti

IZJAVA ZA JAVNOST

28.05.2015. IZJAVA ZA JAVNOST

Zagreb, 28. svibnja 2015.

Povodom donošenja Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu Centar za žene žrtve rata-ROSA, Ženska mreža Hrvatske i Inicijativa za Ženski sud žele najoštrije osuditi neprimjerenu raspravu saborskih zastupnika na sjednici Hrvatskog sabora održanoj 20. svibnja 2015., kojom se vrijedja dostojanstvo žrtava. Ujedno pozvamo saborske zastupnike da u daljnjem radu razviju odgovornu i odmjerenu raspravu.

Feministicke organizacije civilnog društva brine cinjenica da su neki zastupnici ovog saziva Sabora iznosili uvjerenja da sve žrtve silovanja nemaju ista prava, da su neki zastupnici gorljivo zastupali rješenja kojima bi se neke žene, žrtve silovanja diskriminiralo i kojima bi željeli onemoguciti ostvarivanje prava. Brine nas da su neki zastupnici imali teze da žrtve seksualnog nasilja ne mogu ostvariti prava po ovom zakonu ako su pocinitelji pripadnici HV i redarstvenih snaga. Brine nas da se nekriticki spominju imena žrtava u javnim raspravama, bez poštivanja prava osobnosti žrtava. Brine nas stvaranje negativnog ozracja u trenutku koji je važan za žrtve, ali i za cijelo hrvatsko društvo.

S obzirom na cinjenicu da Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu nije donesen niti nakon dvadeset godina od teških stradanja žena u ratu, ocekujemo od saborskih zastupnika da svojim javnim radom i raspravljanjem u sabornici, sada u postupku donošenja Zakona, doprinesu stvaranju pravnog okvira koji ce dati satisfakciju žrtvama kroz obeštecenje i rehabilitaciju, kao i da doprinesu stvaranju opce atmosfere u društvu koja prepoznaje i poštuje žrtve stradale u ratu.

Imajuci u vidu da se ovaj zakon tice osoba koje su preživjele teško nasilje i napad na život i tijelo tijekom rata, da se tice osoba koje dvadeset godina same i bez pomoci države žive sa preživljenom traumom, ocekujemo da zastupnici raspravljaju sa dužnom pažnjom i obzirnošcu prema žrtvama ali i svim gradjanima, te da se suzdrže od promašenog politikantstva od kojeg su gradjani umorni i zasiceni, a žrtve viktimizirane u doba mira.

Od saborskih zastupnika ocekujemo poštivanje medjunarodnih ugovora, Ustava Republike Hrvatske i Zakona o suzbijanju diskriminacije. Ocekujemo da svjesni svoje odgovornosti u društvu doprinesu donošenju zakona koji ce biti dostupan svim žrtvama silovanja u Domovinskom ratu, i koji ce uspostaviti visoke i efikasne standarde ostvarivanja prava seksualno zlostavljanih u ratu.

Centar za žene žrtve rata-ROSA, Ženska mreža Hrvatske i Inicijativa za Ženski sud podnijele su Prijedlog za promjenu Konacnog prijedloga Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, te pozivamo Hrvatski sabor da usvoji dole navedene prijedloge kako bi Zakon zaista bio u skladu s potrebama preživjelih.

Nela Pamukovic Rada Boric
za Centar za žene žrtve rata-ROSA za Inicijativu za Ženski sud

Biserka Momcinovic
za Žensku mrežu Hrvatske

 

PRIJEDLOG RADI PROMJENE
Konacnog prijedloga Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu (u daljnjem tekstu: ZPŽ)


Clanak 1.

Clanak 2. Konacnog prijedloga ZPŽ mijenja se na nacin:
- da se u stavku 1. brišu rijeci „izravno"
- da se u stavku 1. dodaju nove alineje šest i sedam, tako da prijašnja alineja šest postaje alineja osam,
- da se u stavku 2. dodaju rijeci: „ili zbog straha od nasilja, prinude, zatocenja, psihološkog ugnjetavanja ili zlouporabe položaja moci protiv te osobe ili neke druge osobe iskorištavanjem prisilnog okruženja, kao i prema osobi koja nije u stanju dati stvarni pristanak."

tako da clanak sada glasi:

(1) Seksualno nasilje u Domovinskom ratu je ono koje je pocinjeno protivno kaznenim
propisima odnosno medjunarodnom humanitarnom pravu i Ženevskim konvencijama, kao
kazneno djelo ratnog zlocina ili zlocina protiv covjecnosti, te kao kazneno djelo protiv spolne slobode koje nije kvalificirano kao ratni zlocin ali je pocinjeno u okolnostima povezanim s Domovinskim ratom, u vezi s vojnim i redarstvenim operacijama kao:
- vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne naravi bilo kojim dijelom tijela
ili predmetom u tijelo druge osobe,
- ozljedjivanje s teškim posljedicama kao što je odstranjivanje, obrezivanje ili drugi oblik
sakacenja cijelog ili bilo kojeg dijela spolnog organa osobe,
- izazivanje nasilne trudnoce,
- izazivanje pobacaja,
- oduzimanje biološke reproduktivne sposobnosti osobe,
- bludne radnje, spolno uznemiravanje, mucenje i druge radnje seksualnog nasilja koje vrijedjaju ljudsko dostojanstvo, narocito ponižavajuci i degradirajuci postupci, sva teška zlostavljanja spolne prirode koja se nanose tjelesnom i moralnom integritetu osobe.
- prisila na brak
- seksualno porobljavanje ili drugi oblik seksualnog nasilja usporedive težine.

 

(2) Seksualno nasilje iz stavka 1. ovoga clanka je ono koje je pocinjeno prema drugoj osobi bez njenog pristanka ili upotrebom sile ili prijetnje, ili zbog straha od nasilja, prinude, zatocenja, psihološkog ugnjetavanja ili zlouporabe položaja moci protiv te osobe ili neke druge osobe iskorištavanjem prisilnog okruženja, kao i prema osobi koja nije u stanju dati stvarni pristanak, te navodjenjem druge osobe da bez svog pristanka nad samom sobom ili nad trecom osobom obavi radnju iz stavka 1. ovoga clanka (u daljnjem tekstu: seksualno nasilje).

Obrazloženje:

Clankom 2. Prijedloga Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu (u daljnjem tekstu: Prijedlog ili ZPŽ) seksualno nasilje je definirano „zatvorenim popisom" protupravnih radnji.

Smatrajuci da je definicija preuska predlagali smo njegovo proširenje i ocjenjujemo pozitivnim dio promjena kojima su u clanak inkorporirani naši prijedlozi vezani uz doseg Ženevskih konvencija.

Novim nacrtom nisu medjutim obuhvacene razne radnje seksualnog nasilja (boldani dio clanka), a mi ustrajemo u nastojanju da se in favorem žrtava proširi doseg zakona. Bludne radnje predstavljaju grubo zadiranje u spolnost. Jednako tako, spolno uznemiravanje predstavlja neželjeno ponašanje spolne naravi u kontekstu radnji aktivnog subjekta prema željenom seksualnom odnosu koje svakako može u zbroju svih okolnosti u kojima se žrtva nalazi prouzrociti strah i traumu.

Evidentno je da bludne radnje i spolno uznemiravanje nemaju istu težinu kao prethodno nabrojano nasilje, no svakako bi ih zakonom trebalo obuhvatiti kako bi se osiguralo pravo i onim osobama koje su po ovim osnovama mogle zadobiti trajnu traumu s obzirom na ratne uvjete pocinjenja djela.
Takodjer treba dodati i tekst clanka 91. st.1.t.22 Kaznenog zakona koji je usko povezan s ovim Zakonom. Smatramo da bi žrtve ovog kaznenog djela morale biti u dosegu ovog Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.

U skladu s cl.141. Ustava, ugovori koji su potvrdjeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, cine dio pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona. Prema tome, Ženevske konvencije iz 1949.g. kao i Rimski Statut Medjunarodnog kaznenog suda, pravno su obvezujuci stoga ne postoje pravne zaprake za izravnu primjenu navedenih Ugovora. Slijedom toga, eksplicitna zabrana seksualnog nasilja kodificirana je u cl.27.st.2. Cetvrte Ženevske konvencije iz 1949.g. o zaštiti gradjanskih osoba u vrijeme rata, a koja glasi: „osobito ce se štititi žene od svakog napada na njihovu cast narocito od silovanja, prisiljavanja na prostituciju ili bilo kojeg oblika povrede cudoredja"; cl. 2.st.1.toc.e. Dodatnog protokola II, koji se odnosi na medjunarodne oružane sukobe, predvidja zabranu: „vrijedjanje ljudskog dostojanstva, narocito ponižavajuci i degradirajuci postupak, silovanje, prisilnu prostituciju i svaki oblik nedolicnog napada".; zajednicki cl.3. Ženevskim konvencijama, a koji glasi: „u slucaju oružanog sukoba koji nema medjunardoni karakter, svaka stranka sukoba dužna je primjenjivati barem ove odredbe (..) i zabranjuje se a) nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstva, sakacenja, okrutnog postupanja i mucenja (..), c) povreda osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajuci postupci.

Isto tako, Rimski Statut kodificira silovanje, spolno porobljavanje, prisiljavanje na prostituciju ili izazivanje nasilne trudnoce, prisilne sterilizacije ili kojeg drugog oblika spolnog nasilja koji predstavlja tešku povredu ŽK, ukljucujuci povredu zajednickog cl.3. ŽK i kao zlocin protiv covjecnosti i kao ratni zlocin.

Prisila na brak prema medjunarodnom humanitarnom i ratnom pravu trebala bi takodjer biti ukljucena u oblike nasilja. U predmetu Kvocka iz 2001. pred MKSJ, MKSJ je prihvatio definiciju od MKSR, gdje medju ostalim navodi kako je seksualno nasilje širi pojam od silovanja i ukljucuje djela kao što su seskualno ropstvo ili napastvovanje, seksualno sakacenje, PRISILNI BRAK, prisilni pobacaj i zlocine zasnovane na rodu koja su izricito navedena u Rimskom statutu.

Odredbe o upotrebi sile ili prijetnje (prijetnje upotrebom sile se valjda mislilo) ogranicava se mogucnost da se utvrdi nepostojanje pristanka žrtve na seksualni cin samo na situacije u kojima je upotrijebljena sila ili prijetnja, a obzirom da je rijec o ratu, itekako relevantna mogu biti i druga sredstva prisile za vrijeme sukoba kao što je strah od nasilja i zatoceništvono, što proizlazi iz Rimskog statuta, upravo iz razloga što je praksa medjunarodnih tribunala (MKSJ, MKSR) ustvrdila kako postoje i drugi faktori osim sile i prijetnje koje mogu dovesti do seksualnog nasilja (najcešce silovanja) bez pristanka žrtve, a uzimajuci u obzir cjelokupnu ratnu situaciju.

Naposljetku, amandmanima predlažemo brisanje rijeci „izravno" povezane s Domovinskim ratom i predlažemo da tekst u tom dijelu ostane kao u starijim rješenjima: okolnosti povezane s Domovinskim ratom.


Clanak 2.
Clanak 3. mijenja se na nacin da sada glasi:

Žrtva seksualnog nasilja je osoba prema kojoj je pocinjeno djelo iz clanka 2. ovog zakona.

Obrazloženje:

Prijedlog clanka 3. dovodi dovesti do sužavanja dosega ovog zakona samo na one žrtve koje su bile u uvjetima zatoceništva - logorima. Nije naime jasno na što bi se odnosio izraz "uvjeti zatoceništva" i predlažemo ih brisati. Predlažemo jednako tako, clanak uciniti jasnijim i vezati ga uz clanak 2. Koji definira što je to seksualno nasilje. Žrtva seksualnog nasilja u smislu ovog zakna treba stoga biti osoba koja ga je pretrpila bez daljnjeg redefiniranja definicije žrtve.

 

Clanak 3.

Clanak 13. st. 2. mijenja se na nacin da sada glasi:

Povjerenstvo daje mišljenje jeli stranka žrtva seksualnog nasilja na temelju medicinske i druge dokumentacije, uzimajuci u obzir: cinjenice i dokaze koji su utvrdjeni u kaznenim postupcima, pravomocne sudske presude donesene u posutpcima vezanim za pocinjenje seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, izjave stranke kada ocjeni da je to potrebno, te drugim dokazima.


Obrazloženje:

Predlagatelj je uvažio prijašnje amandmane brisao je rijeci "osobnog pregleda stranke" i povezani stavak 3., no nije dodao rijeci: "izjave stranke kada ocijeni da je to potrebno". Smatramo da je izvršeno brisanje opravdano buduci osobni predled stranke nema smisla jer se prava primjenom ovog zakona daju protekom 20 godina od proživljene traume. Pregled stranke je stoga strukturalna viktimizacija žrtve. Stavak 2. i 3 se s obzirom na prijedlog cine suvišnimi predlaže se njihovo brisanje. Davanje mišljenja ne može se bazirati samo na uzimanju u obzir pravomocnih sudskih presuda. Relevantna izjava stranke spadala bi pod "druge dokaze" u tekstu zakona, no smatramo da je izjavu stranke zbog njezine važnosti potrebno izdvojiti.


Clanak 4.

Clanak 14. mijenja se na nacin da se brišu alineje 1 i 4, te se alineja 2 mijenja dodavanjem rijeci: „ili iz dugih dokaza proizlazi da je bila na teritoriju RH za vrijeme Domovinskog rata."

Tako da clanak glasi:

Status žrtve seksualnog nasilja može se utvrditi kada su uz uvjete propisane ovim Zakonam, ispunjeni i sljedeci uvjeti:
- da je osoba imala prijavljeno prebivalište ili boravište na podrucju Republike Hrvatske, ili iz dugih dokaza proizlazi da je bila na teritoriju RH za vrijeme Domovinskog rata.
- da je Povjerenstvo dalo pozitivno mišljenje.


Obrazloženje:

Clankom 14. propisani su uvjeti koji trebaju biti ispunjeni da bi osoba imala status žrtve. Amandmanima predlažemo brisanje uvjeta državljanstva RH kao i odredbe o tome da žrtva nije smjela biti pripadnik neprijateljskih postrojbi ili pravomocno osudjena osoba.

Stavljanje uvjeta državljanstva Republike Hrvatske sužava doseg Zakona u onim slucajevima u kojima su žrtve u vrijeme pocinjenja nasilja bile državljanke Republike Hrvatske, ali to više nisu u trenutku primjene ovoga Zakona.

U odnosu na prebivalište, predlažemo dopunu kojom bi se omogucilo žrtvama koje nisu imale formalno prijavljeno boravište ili prebivalište na teritoriju RH, dokazivanje te cinjenice.

Uvjerenje MUPa je jedan od dokaza necijeg fakticnog prebivališta. Notorno je da urednost prijavljivanja prebivališta i boravišta u turbulentnim ratnim vremenima doista nije bilo primarno u svijesti gradjana. Pa, ako je netko stvarna žrtva seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, nema formalnu potvrdu MUPa, ali ima druge relevantne dokaze koji bez svake sumnje potvrdjuju da je osoba bila na teritoriju RH, tada bi žrtvi trebalo omoguciti da svoj status dokazuje i drugim dokazima.
Na identican nacin postupaju sudovi kada utvrdjuju fakticne cinjenice koje se nekada razlikuju od formalnih potvrda, postoji brojna praksa i utvrdjenje nebi trebalo predstavljati nikakav problem.

Predlaže se brisanje tocke 4. jer tocka 4. nije u skladu sa Ženevskim konvencijama i medjunarodnim standardima. Konkretno nije u skladu sa zajednickim cl. 3. Ženevskih konvencija. Naime, prema Ženevskim konvencijama niti jedna strana u sukobu, preciznije: "osoba koja izravno ne sudjeluje u neprijateljstvima" ne smije biti mucena, u kontekstu ovog zakona: silovana. Konvencija nalaže obvezu covjecnog postupanja. Smatramo stoga da se ova tocka uvodi bez ikakvih pravnih argumenata i protivno medjunarodnim ugovorima koji nas obvezuju, te da ima neispravnu politicku pozadinu. S obzirom da politika nebi trebala imati upliv u pravnu regulativu i ostvarenje ustavnog jamstva na vladavinu prava i poštivanje prava covjeka, predlažemo njezino brisanje. Uz navedeno, tocka 4. može voditi u brojne zloupotrebe i sužavanje dosega ovog zakona, kao što se to uostalom cini i sa dodavanjem uvjeta državljanstva za ostvarenje prava iz ovog zakona.

 

Clanak 5.

Clanak 15. mijenja se na nacin da se dodaju alineje/tocke 9., 10. i 11. a koje glase:
- 9. pravo na stambeno zbrinjavanje,
- 10. pravo na zapošljavanje,
- 11. pravo na dodatno obrazovanje,
- 12. ostala prava.

Obrazloženje

U skladu sa pozitivnim zakonskim propisima kojima je uredjena srodna tematika položaja žrtava rata predlažemo proširenje prava žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, obzirom da smatramo da je navedeni popis prava preuzak te da bi trebao biti otvoren za druge mogucnosti poboljšanja položaja žrtava seksualnog nasilja.

 

Clanak 6.

Clanak 27. st.2. mijenja se na nacin da sada glasi.

(2) Svojstvo preminule žrtve seksualnog nasilja iz stavka 1. ovoga clanka dokazuje se pravomocnom sudskom presudom o pocinjenom seksualnom nasilju i na temelju drugih relevantnih dokaza.

Obrazloženje

Stavak 2. upucuje da svojstvo preminule žrtve može biti utvrdjeno samo osobi koja je pristala biti svjedokinja na sudu. Smatrajuci da zakon treba u dosegu imati stvarne žrtve, predlažemo da se njihovo svojstvo može utvrdjivati i drugim relevantnim dokazima.

 

 

› arhiva novosti