Novosti

Izjava povodom Izvjestaja Republike Hrvatske o provedbi UN Konvencije o sprjecavanju svih oblika diskriminacije zena

16.07.2015. Hrvatska je bila u obvezi podnosenja izvjestaja o provedbi Konvencije za eleminaciju svih oblika diskriminacije zena jos 2009. godine.
Zenska mreza Hrvatske slala je upite od 2009. godine u nekoliko navrata Vladinom uredu za ravnopravnost spolova vezano za pripremu izvjesca, ali nije dobila nikakav odgovor. Izvjestaj je podnesen CEDAW odboru tek 2013., godine, sto znaci da je Vlada zakasnila s izvjestajem cijelo jedno izvjestajno razdoblje. Informaciju od Ureda da je Izvjestaj objavljen, dobile smo tek 2015. godine kada je ta informacija objavljena na stranicama UN-a. Nevladine organizacije nisu konzultirane za vrijeme pripreme Izvjestaja, iako je to preporuka Odbora.
Zenska mreza Hrvatske podnijela je CEDAW odboru Izvjestaj u sjeni, te su tri predstavnice Mreze, Mirjana Kucer iz Domina - Split, Valentina Andrasek iz Autonomne zenske kuce Zagreb i Sanja Juras iz Lezbijske grupe Kontra, prezentirale izvjestaj CEDAW odboru u Zenevi.
Za vrijeme sjednice, clanice CEDAW odbora postavile su cijeli niz pitanja vezano za prava zena u Hrvatskoj, s obzirom na podrucja diskriminacije definirana Konvencijom. Medjutim, brojna Vladina delegacija na celu s Helenom Stimac-Radin, predstojnicom Ureda za ravnopravnost spolova nije odgovorila prakticki ni na jedno pitanje. Pitanja su ili u potpunosti ignorirana, ili su predstavnice/-i Vlade davali odgovore koji nemaju veze sa sadrzajem pitanja ili namjerno pokusavali manipulirati podacima. Takodjer, u nekim trenutcima se dobivao dojam da predstojnica Vladinog Ureda ne razumije osnovne koncepte ravnopravnosti spolova.
Nakon uvodnog izlaganja Helene Stimac-Radin, raspravu je otvorila posebna izvjestiteljica za Hrvatsku Ruth Halperin-Kaddari pitanjem kako Hrvatska kao sekularna drzava misli braniti zenska prava od negativnog utjecaja Katolicke crkve i potpisanih Vatikanskih ugovora.
Odbor je naglasio negativan utjecaj Crkve, nedjelotvornost postojecih mehanizama, odnosno zakona za ravnopravnost spolova i suzbijanje diskriminacije te losu primjenu posebnih mjera protiv diskriminacije zena.
Vezano za politicku participaciju zena, clanice Odbora izrazile su zabrinutost zbog uvodjenja preferencijalnog glasovanja koje ponistava u potpunosti ucinak kvota za izborne liste i postavile pitanja uvodjenja kvota za ulazak u Sabor (princip «rezervinah mjesta»), odnosno zasto sistem preferencijalnih glasova nije uveden unutar kvota od 40%, kako bi se osigurala zastupljenost zena u Saboru.
Postavljeno je pitanje konkretnog roka za ratifikaciju Istambulske konvencije Vijeca Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja prema zenama i nasilja u obitelji, kao i pitanje vrlo negativne prakse dvostrukih uhicenja u slucajevima partnerskog nasilja, gdje uz nasilnika i zrtve bivaju uhicene, a kojim se dodatno ugrozavaju zene zrtve nasilja u obitelji, jer zbog straha od uhicenja, nece prijavljivati nasilje.
U raspravi o edukaciji izrazena je zbrinutost zbog malog broja sati seksualnog odgoja u skolama sto dovodi u pitanje seksualno odgovorno ponasanje mladih.
Clanice CEDAW odbora izrazile su zabrinutost jer bolnice u Hrvatskoj ne rade pobacaje na zahtjev zena, pod izlikom priziva savjesti te su upitale hrvatsku delegaciju sto Hrvatska radi kako bi se zenama osiguralo pravo na pobacaj u svim za to licenciranim bolnicama. Takodjer su izrazile zabrinutost zbog dostupnosti kontracepcijskih sredstava, ukljucujuci kontracepcijske tablete za dan poslije - ellaOne. Clanice Odbora su upozorile takodjer da Zakon o medicinskoj oplodnji uskracuje pravo na medicinsku oplodnju zenama koje zive u istospolnim zajednicama i zenama bez partnera koje nisu neplodne, te su upitale sto Hrvatska namjerava uciniti kako bi ukinula tu diskriminaciju.
U raspravi vezano za provedbu anti-diskriminacijskog zakonodavstva, clanice su naglasile da Hrvatska ima dobar zakonodavni okvir, medjutim da postoje znacajni problemi u primjeni. Posebno su se osvrnule na problem primjene zakonodavstva vezano za slucajeve diskrimnacije i nasilja nad lezbijkama. Izrazile su zabrinutost zbog problema u postupanju policije, drzavnih odvjetnistava i sudova. Naglasile su da se dogadja da policija ne stiti zrtve, vec pogoduje pociniteljima. Posebno su se osvrnule na slucaj diskriminacije u osnovnoj skoli Bartol Kasic iz 2009. godine za koji hitna procedura traje vec sest godina, a Vrhovni sud do danas nije donio odluku.
Iako je Hrvatska pohvaljena za izvanredne zakone, vise puta je naglaseno pitanje njihove primjene, odnosno konkretnih pozitivnih promjena za zene, odnosno ravnopravnost spolova.
Za nekoliko dana, nakon zavrsetka 61. sjednice znat cemo koje su preporuke Odbora za Hrvatsku te hoce li njihova primjena kroz naredno cetverogodisnje razdoblje znaciti za zene laksi pristup pravima koja im pripadaju i stvarno poboljsanje polozaja u drustvu.
Zenska mreza Hrvatske

› arhiva novosti